Nositelj liste HDZ-a BiH na izborima u Mostaru je dr. Mario Kordić. Za najveći broj građana iznenađenje. Ovaj ravnatelj Doma zdravlja u gradu na Neretvi
bio je jedan od heroja ulijevajući povjerenje građanima suočenima s brojnim nepoznanicama u vremenu koronakrize. Dr. Mario Kordić u intervjuu za
Večernji list BiH govori o listi, političkim planovima, koronavirusu, budućnosti Mostara…

Što vam je trenutačno broj jedan, Dom zdravlja ili, pak, lista i izbori za
Mostar?

Apsolutno mi je posao u Domu zdravlja prioritet. Ja sam još uvijek aktualni ravnatelj Doma zdravlja. S obzirom na to da se nalazimo u vremenu koje je
opterećeno ovom pandemijom, angažiranje oko Doma zdravlja je u fokusu.

Niste najpreciznije dogovorili. Što je na prvome mjestu?

Dom zdravlja i zdravlje naših građana.

Ovoga ste tjedna izdali priopćenje u kojemu ste naveli da je u Mostaru
daleko lošije stanje nego u Hrvatskoj ili Njemačkoj. Zašto to tvrdite?

Brojevi koje smo objavili na službenim stranicama Doma zdravlja nisu izmišljeni, nego su dobiveni sa službenih stranicama ECDC (Europski centar
za prevenciju zaraznih bolesti). Nema tu nikakve teorije zavjere, nego su, nažalost, to točni pokazatelji stanja. U FBiH to su podaci s platforme
Federalnog zavoda za javno zdravstvo na kojoj svakodnevno dobivamo izvješća o broju testiranih, zaraženih, retestiranih. Tako da smo na temelju svega toga i uputili ovo upozorenje.

Županija sa sjedištem u Mostaru donijela je niz naredbi o zaštiti od širenja koronavirusa, no čini se da se slabo poštuju, a za dosta ljudi su i
nejasne?!

Od samog početka krize, ožujku, u Domu zdravlja tražili smo da se dostavljaju što jasnije upute Kriznog stožera. Nažalost, te su informacije odašiljane
prilično nekoordinirano. Mostar je 1. svibnja postao COVID-free zona i ljudi su ostali zbunjeni naglim prestankom svih mjera. Te naredbe su nespretno prenesene javnosti iako su svi znali da je samo pitanje dana kad ćemo ponovno ući u problem.

Postoji li opasnost, odnosno bi li bilo moguće izvesti novi “lockdown”?

Mislim da ga ne bi bilo jednostavno izvesti. Ja sam stajališta da s novim “lockdownom” ne bi puno dobili. Međutim, ako se situacija s COVID-om otme
kontroli te se slomi zdravstveni sustav, onda neće biti drugoga načina zaustaviti epidemiju.

Nije li pomalo čudno da su najveći protivnici “lockdowna” ujedno ljudi koji zagovaraju nepoštivanje mjera?!

Upravo to je kontradiktorno jer ljudi koji ne poštuju mjere ili koji ih komentiraju
na svoj način upravo svojim ponašanjem kao da prizivaju taj “lockdown”. Ta
mi je situacija nerazumljiva.

Posebno osjetljivo pitanje je ono školske djece čiji roditelji prosvjeduju
zbog mjera u školama jer, primjerice, istodobno oni koji sjede u kafićima
ne poštuju identično uvedene restrikcije. Kako to komentirate?

I ja sam roditelj i apsolutno razumijem njihovu frustraciju. Mjere koje smo dobili od Stožera o održavanju nastave dosta su nejasne i kontradiktorne te
nisu u praksi primjenjive. Mi smo iz Doma zdravlja svojedobno ponudili pomoć školama kako zajedno proći kroz sve ove probleme jer treba imati na umu da i ta djeca koja se zaraze postaju naši pacijenti. U svakom slučaju, moramo biti zajedno. S odmakom od nekoliko tjedana od početka nastave jasno je kako određene mjere nisu polučile rezultat. Trebalo je, uz osnovne epidemiološke mjere, pustiti da se nastava odvija u što normalnijem obliku, a roditeljima objasniti da je mogućnost zaraze i transmisije sada puno veća. To podrazumijeva da rizične skupine u tim kućanstvima budu pod većim oprezom kako bismo s manje problema dogurali do polugodišta. U biti, sve što radimo u zdravstvu, da djelatnike zaštitimo kako bi sustav funkcionirao, treba isto napraviti i u školstvu kako bi učitelji i nastavnici ostali što dulje aktivni.

Što je veće iskušenje, biti na čelu liste na izborima ili Doma zdravlja?

Neusporedivo je jer na jednoj strani radi se o upravljanju institucijom koja se brine o zdravlju ljudi, odnosno osiguravanju uvjeta da ostanu zdravi ili, ako se
već zaraze, da uspješno prebole infekciju, a na drugoj o pronalasku rješenja za sve ono što zdravi ljudi vide kao problem, jer onima koji su prisiljeni biti u
bolnici ništa nije važnije od zdravlja. Pojednostavljeno, kao ravnatelj Doma zdravlja bavim se problemima onih koji trebaju usluge jedne zdravstvene
ustanove, a kao nositelj liste na lokalnim izborima morate se baviti problemima svih građana Mostara.

Koliko su ovi izbori stvarno važni za građane Mostara?

Zaista ne znam kako dovoljno naglasiti važnost ovih izbora. Nakon 12 godina građani će ponovno moći birati i biti birani, a nakon osam godina ponovno će imati vijećnike kojima će se moći izravno obratiti za sve ono što proteklih osam godina nismo uz najbolju volju mogli riješiti.

Jeste li kandidat za gradonačelnika?

Neki me vide na tome mjestu. Ja jesam nositelj liste i do sada je bilo nepisano pravilo da se tu osobu u javnosti percipira kao kandidata za gradonačelnika.
No, u Mostaru se izbori održavaju za gradske vijećnike koji, pak, među sobom biraju gradonačelnika. Ja ne bih ništa prejudicirao. Važno je da idemo korak po korak. Najprije dobiti izbore, nakon toga formirati funkcionalno Gradsko vijeće te raditi u interesu svih građana.

Liječnik vam je protukandidat iz koalicije koju predvodi SDA. Što mislite
o dr. Zlatku Guzinu?

Kolege smo godinama i poznajemo se jako dobro. Imamo jako korektan odnos. No, meni malo smeta što se već u ovoj fazi, a izborna kampanja nije ni počela, stvari postavljaju na način Kordić vs. Guzin. Posve sam siguran da postoje kvalitetni politički subjekti i kandidati iz drugih stranaka. Ja se ponajprije nadam kako će sastav Gradskoga vijeća biti takav da će biti moguće uspostaviti funcionalnu vlast u gradu.

Ako ipak budete izabrani za gradonačelnika, što biste promijenili u
gradu na Neretvi?

U Mostaru je, nažalost, potrebno promijeniti dosta toga. Najveći dio toga se odnosi na funkcioniranje javnih poduzeća i određenih segmenata gradske administracije. Potrebno je omogućiti funkcionalno pružanje usluga bez obzira na to o čemu se radi, odnosno u koji ured ste došli. Čini mi se da je izostanak odgovornosti za svoj rad najveći problem. Vjerujem da će se i to promijeniti formiranjem Gradskog vijeća, jer će one usluge ili segmenti, koji iz objektivnih razloga ne mogu biti na razini koju građani traže, dobiti sve što je potrebno za unaprjeđenje, a tamo gdje se radi o neradu također će dobiti “jednaku količinu pozornosti”. Nažalost, jedan od problema smo i mi sami, jer svojim (ne)odgovornim ponašanjem pogoršavamo stanje u kojem se kao grad nalazimo. Istina, najlakše je tražiti izgovor u nefunkcioniranju određenih institucija i svu odgovornost prebaciti na službenike koji će opravdanje tražiti u nepostojanju Gradskog vijeća, što nas dovodi na jedan teren gdje se opet traže izgovori i obrazloženja i vrtimo se ukrug. Na sreću usvojena su izborna pravila za Mostar i 20. prosinca imat ćemo lokalne izbore u Mostaru. Svi oni koji traže izgovore u nepostojanju ovog ili onog, nakon 20. 12. bit će primorani ili odgovarati za svoj nerad ili
napokon početi raditi ono za što su dugi niz godina nezasluženo primali plaću.

Kakvu viziju imate za Mostar u sljedeće četiri godine?

Da u punom smislu riječi bude ono što mi svi znamo da jest, a to je središte Hercegovine. Mostar je to već i danas, bez obzira na to što možda ne izgleda
tako, ali na nama je da to još više dođe do izražaja i, naravno, da tako i ostane na zadovoljstvo svih budućih generacija. Uređen grad s prijeko potrebnim zelenim površinama i površinama za djecu, radnim mjestima za njihove roditelje da bi ovdje i ostali, obrazovnim ustanovama za njihovu stariju braću i sestre, sportskim terenima za sve one talente u nastajanju, a Mostar ih je pun, pregršt mjesta na kojima možete uživati u djelima najcjenjenijih svjetskih skladatelja, pisaca, glazbenika, likovnih umjetnika… Vidim ga i kao grad sa sadržajima za sve one koji su svoj radni vijek proveli u nekom drugačijem i kudikamo težem vremenu, gdje sada mogu uživati i razmjenjivati uspomene, ali i prenositi neprocjenjiva životna iskustva, gradskim službama koje su tu da ubrzaju uslugu i riješe probleme građana, prostorom za sve one koji su iz raznih krajeva, kako BiH tako i regije, ali i svijeta, svoj životni put i obrazovanje potražili u Mostaru, okružjem
u kojem će investitori doći i ostati, a ne zaobilaziti u širokom krugu, mjestom koje će svi Hrvati na svijetu moći zvati svojim, ali gdje će i svi ostali uživati u
onom što jedan moderan i funkcionalan grad može ponuditi.

Kako Mostar vidite 2050.?

Daleko (smijeh).